• Barjaktar

  • Bubnjar

  • Kapitan

  • Četa

  • Kapitan i srdar

  • Moštra

  • Kumbat

Povijesne činjenice o bitci na Giči

Godina je 1571. Otok Korčula je u sastavu Mletačke Republike, a Osmanlije okupiraju Cipar. U Messini se grupira flota Svete Lige pod zapovjedništvo Don Juana Austrijskoga, mladog brata španjolskoga kralja Filipa II., koja ide u pomoć okupiranom Cipru. U bitci sudjeluju sve galije hrvatskih gradova (komuna), na kojima od 1565. ne veslaju robijaši, već mobilizirani građani Mletačke Republike, među njima i mnogi Blaćani. Velika pomorska bitka kod Lepanta odigrala se 7. listopada 1571. godine, u kojoj su se sukobile snage Svete Lige i Osmanskog Carstva. U samo 4 sata život je izgubilo skoro 40 000 tisuća ljudi, a pobjedu i prevlast na Sredozemlju odnijele su snage Svete Lige.

 

Turci su iskoristili grupiranje flote Svete Lige u Messini, tako da su sa jednim dijelom flote, danima prije bitke pljačkali i pustošili srednjo-dalmatinske otoke i gradove. Strah se širio otokom. Blato kao tadašnje najveće naselje na otoku moglo je dati oko 300 boraca. Dio boraca je bio na Mletačkim galijama, a dio je bio pozvan u Korčulu da se pridruži obrani grada. Blato je ostalo bez obrane.

 

10. kolovoza, 1571. godine sedam turskih galija u noćnoj tišini uplovilo je u luku Gršćica, te su ranim jutrom, u tri čete, s južne strane došli do Blata. Jedna četa zastala je na južnom proplanku, zvanom Giča, druga je pljenila kuće, a treća je stajala usred mjesta u punoj spremi, kao zaštita pljačkašima. Gusari su bez otpora pljačkali i odveli 50 robova, ženu i djecu. Veća tragedija spriječena je junaštvom nekolicine Blaćana.

 

U svome dijelu "Povijest korčulanske pobjede proti Uluz-Aliji Algjerskome polukraju" kanonik, kroničar i voditelj obrane grada Korčule Antun Rozanović (Rosaneus) piše o junaštvu Nikole Kastropelića (Kaštropil), koji se oslobodio zarobljeništva, ranio trojicu Turaka i ranjen pobjegao u šumu. Ivan Barčot je također pobjegao, ali se čuvši jauke svoje majke vratio i nasrnuo među gusare. Oslobodio je majku ubivši četvoricu gusara, ali je smrtno ranjen. Preminuo je nakon dva dana. Treći ranjeni je bio Pelegrin Križinić, kojeg su pogodili strijelom, ali je preživio.

 

Također, Antun Rozanović piše o primjerima ljudskosti ponekih gusara, koji se poštedili jedan stari par. Drugi gusar je među robovima primjetio osmodnevnu bebu, koju je kriomice predao jednoj robinji da je vrati majci.

Facebook

Podjeli sa prijateljima